beats by dre cheap

A ja ne mogu sve i da hoću zaboraviti- svoju raju, a tramvaji idu danju, noću..

Stali su satovi kada su otkucali svoje četiri godine u našim klupama.
Generacija je cugala u kafiću iza škole i glasno, glasno pjevala da ne želi kraj.
Bila je to bol bez suza, bio je to plač bez jecaja i bili su to vrisci očaja.
I niko, baš niko nije mogao da zamisli da se rastanak primakao.

Da je vrijeme stalo, naprosto se ne osjeti.
Da je kraj, bolno je priznati.

Vratiš vrijeme nazad, a naviru ti slike.
Ne dopustite da se na izraze naših sretnih lica na njima nahvata paučine.

[img]http://img141.imageshack.us/img141/7877/waitinggl4.jpg[/img]

I opet..
najljepši period mog života iz tih klupa donio mi je Nju i Njega.
Šta sam više mogla da poželim? Uspomene i sreću za cijeli vijek.

Vec sam ti pricao to
http://jednarijec.blogger.ba
05/05/2010 22:09