beats by dre cheap

"Ja ću umirati, a biću željan. Daj mi samo malo - tebi je to ništa, a meni zauhar. Samo mrvicu, evo ovolicno. Zar ne vidiš da umirem željan."

Padaj kišice.
Nebo mi ostvaruje želje koje i ne izgovorim, koje zamalo da nekad izgovorim naglas,
da vrisnem, ali se ušutim, jer tamo negdje gore već je neko pročitao moju misao,
i poklonio mi tračak i komadić, ogroman, nikada veći.
Zahvalna sam,
ali to nešto ipak ne dodirnem, i to nešto nije potpuno.
Ja bih htjela manje stvari mnogo niže od tih visina.

[IMG]http://i117.photobucket.com/albums/o73/StambergerZdravko/nebo8998.jpg[/IMG]

Čujete li vi gore moje molitve?
Želim jedan dan da nekome valjam u potpunosti.
Da me neko ne pljuje pa onda liže, ili baš obrnuto,
a da mi taj neko nije rođeni, da to nije moja krv.
Želim jedan dan, da neko na mene ne povisi ton i ne izgovori sve ono najgore,
što ne bi ni dušmanu rekao, što i ne misli, ali ga ponese.
Želim jedan dan gdje neću sumnjati u to koliko vrijedim.
Voljela bih se zateći kako za sobom ne vučem teško breme,
ni duševne terete teške stotinama tona, čak i više, nebrojivo na vagama bjelosvjetskim.
Pročistiti pore od osjećaja inferiornosti, zacijeliti rane.
Hoću makar jedan dan, da neko drži usta začepljena i ne kvari mi idilu, da me ne diže na loš glas.
Šta je jedan dan u zamjenu za godine patnje i teške muke,
strepnje da svako slijedeći kojem se moja duša prepusti pri upoznavanju,
izgubi volju i izgubi sebe u tuđem gledanju mene, skroz pogrešnom, ali ljudima tako realnom.
Želim jedan da me neko voli.
Želim da napravi binu na javnom gradskom trgu i okupi sve one koji su me omalovažavali,
sputavali, ranjavali i ubijali u pojam, sve one koji su me potcijenili.
Tad da svima kaže DOSTA JE, da ih sve zamoli da progledaju.
Ne moram dobiti sve kao preslikano iz svoje glave,
ali htjela bih da me makar neko jednom brani i štiti, a ne da pogne glavu,
jer meni se doima da kada me ti ljudi bacaju na pod i bijesno udaraju po leđima nogama,
da neko moj, samo poginje glavu i šuti.
Nema snage da se bori za mene, ili nema volje, ili misli da nisam vrijedna.
Želim jedan dan bez nervoze, bez brige, ikakvog prijenosa ili tegobnih misli i emocija.

Htjela bih samo jedan dan u bojama,
Bez praznina i rana,
u tvom naručju, i sa smijehom Njih, a da me ne zagolica travka na livadi sa koje posmatramo nebo.
Da mi ne padne jabuka na glavu, kao Njutnu, čak ni ona kisela koju volim.
Voljela bih samo jedan dan, da ne poželim zaspati, i da on traje 24 stoljeća,
neću biti umorna, neću ni pomisliti na krevet, na tablete za glavu ili smirenje.
A ovako, stalno moram, a ne mogu pobjeći, niti mogu prije vremena odrasti i osamostaliti se.
Još jedino nisam pomislila da dignem ruke na sebe, za to nemam hrabrosti.

Vec sam ti pricao to
http://jednarijec.blogger.ba
30/08/2009 14:31