<Image and video hosting by TinyPic A ti me ne pitaj nikada o samoći. - Vec sam ti pricao to

Vec sam ti pricao to

Ono sve sto znas o meni, to je sve tako malo. U dvije rijeci sve bi stalo, kada pricala bih ti.


23.01.2010.

A ti me ne pitaj nikada o samoći.

Potreba za perom nekome ko sam sebe naziva umjetnikom, a da to možda i nije, da nije umjetniku ni do koljena, je strašna glad.
Povuče me da odsviram nekad neki takt, kad bih znala svirati, osim onog pukog udaranja od drvo po sluhu.
Poželim pustiti glas, preko molskih ljestvica.
Ali stani, donekle sam samo stručna u riječima pa okrećem glavu papirima, i ne dodirijem ga ovlaš rukom, ali pišem ..

Od hiljade duginih boja preslikanih u mom životu, jasno vidljivih u mojim očima,
sivilo se počelo stapati sa mojom kožom.
Uvuku se pod kožu svi porazi i nagrizaju dušu, otimaju kisik plućima i ubrzavaju krv kroz krvotok do srca tako da ono iskače iz grudi.
Ne više pred poljubac, nego pred samu pomisao na..
I opet muk.
Usne zanijeme kad god krenu izgovoriti.
Drhtim od činjenice da skoro ništa nemam, a uspijem se iskreno nasmijati i usrećiti.
Hvala Bogu pa još postojim i ne tražim smisao, i ne pitam se što sam još živa kad ujutru ustanem, ne molim se pred spavanje da se ujutru ne probudim.
Bogu hvala što mi je podario snagu, neviđenu snagu, nadrealnu da istrajavam još, da još imam volje da živim. A imam ogromnu.
I da odem..
negdje tamo, gdje dom će biti dom, jer moj više nije toliko.
Gdje jastuci neće mirisati na nekog, i svaki novi dan sa sobom nositi sjećanje na sve što nije blizu očiju.
Gdje moj će mir biti samo moj mir. A vječnost daleka čitav milenijum.