<Image and video hosting by TinyPic Ne vredi, kasno je, ostaje s tobom na vrh kalvarije samo neizrečeno. - Vec sam ti pricao to

Vec sam ti pricao to

Ono sve sto znas o meni, to je sve tako malo. U dvije rijeci sve bi stalo, kada pricala bih ti.


22.01.2010.

Ne vredi, kasno je, ostaje s tobom na vrh kalvarije samo neizrečeno.

Znaš, ne znam odakle počinje to kako su me olahko prodavali, kako su me malo voljeli i sa slašću odbacivali.
Šta se to desilo i dešavalo dok se kula od karata rušila, a ja skupila sve ostatke na gomilu,
da mi ostane bar nešto, da bar nešto čuva razum i srce u ovim ludim godinama, na ovom ludom mjestu.
Dan, sasvim običan dan vrtoglavo promjeni godine, padne najveća tama na najsvjetliji dan.
Uništi godine, poruši lance od srca do srca, sruši sve zidove.
Negdje do temelja, ostane negdje do pola, da vise kamene gromade i da se dio po dio kao od duše otkida.
Nestanu slike, porodične, 
nestane onaj album u staroj kutiji od cipela na dnu njenog ormara, dno ostaje šuplje,
ostane gomila njih razbacanih po krevetu,
tegoba u želudcu jer ih cijepati ne možeš, a slijep si, ne vidiš ih, oči su ti od suza zamagljene.
Šupljina kao krater od vulkana na tebi.
Osvrneš se i svuda vidiš isti.
A onda u svemu najgorem, nešto dobro. U njedrima.