Bio sam sam, kao niko na svijetu, koliko znam.

Ne umijem u ovom novembru napraviti juni. Ne umijem u ovim sitnicama pronaci iskonsku srecu. U pogresnim sam knjigama trazila odgovore za svoju egzistenciju, trebala sam samo zaviriti u svoje srce. Htjela sam da se oblikujem sama, a nisam znala da me ustvari oblikuju svi. Ostajem sama. Necu da se mijesam u tudje srece, svako…

Nastavi čitanje →

I ako još išta ima da se oprosti i to ti noćas opraštam.

                                                     [IMG]http://i55.tinypic.com/6zpugw.jpg[/IMG]                                           I sve što još ima da ti kažem, noćas ću da ti prešutim.

Nastavi čitanje →

Nocas ti necu telefonirati, pronaci cu bolji nacin kako da povrijedim svoj ponos.

Razmisljam previse o jeseni koja mi je unijela tup osjecaj u njedra i uvukla me u svoju tugu. Pricam sa hladnim nocima, koje mi ne donose san, ne donose mir, gledajuci u prazan strop. Povukla sam se u sebe i sutim kad god mi srce zastane. Ali za njeg vise niko svakako i ne pita….

Nastavi čitanje →

Mene ceka svijet koji nisam vidio, mnogo usana koje nisam ljubio, plava topla mora u koja nisam skocio.

Sirim ruke. U zagrljaj neka mi padnu zvijezde iz nase galaksije. "Svijet je lopta sarena" [IMG]http://img340.imageshack.us/img340/2465/colorsv.jpg[/IMG] Rekli su mi da pocnem pisati sa necim novim, a ja sam i dalje ona stara. Rekli su mi da sam se promijenila, a ja samo zivim starim sablonima sa novim snovima. Docekam sitne sate budna. I ne muci…

Nastavi čitanje →

I neću biti kap kad mogu biti slap. Brane srušit ću sve !

Odmahmurala sam tugu davne prošlosti. Već dugo mogu ponovo da pijem i nazdravljam samo za osmijehe, pa tako i činim. I uz zvijezde padalice ja već dugo ništa i ne poželim, jer osim ove sreće, ništa drugo mi nije ni trebalo. Sve je lijepo, ne kao nekad, nego kao budućnost. A u njoj šarena svjetla…

Nastavi čitanje →

A ja ne mogu sve i da hoću zaboraviti- svoju raju, a tramvaji idu danju, noću..

Stali su satovi kada su otkucali svoje četiri godine u našim klupama. Generacija je cugala u kafiću iza škole i glasno, glasno pjevala da ne želi kraj. Bila je to bol bez suza, bio je to plač bez jecaja i bili su to vrisci očaja. I niko, baš niko nije mogao da zamisli da se…

Nastavi čitanje →

Što moraš da znaš šta mi znače ti pokušaji nespretni?

Prstima ne dodirujem površine stvarnosti, već te skulpture vajaju nebeske sile, vajaju ih do savršenstva. Slobodno se izrazim tako, jer nemam šta slagati. Nekako su mi opet misli istančane u bojama, a osmijeh bezazleniji i iskreniji. Ali stvarno. Recepta nema, jer čar je u spontanosti. Čar je u tome da sam zaista sve očekivala, a…

Nastavi čitanje →